Često čujem ljude kako dvoje trebaju li otvoriti paušalni ili pravi obrt. Odmah da razjasnimo, oba su prava.
Razlika je kako se plaća porez na dohodak, a ta naizgled mala razlika čini ogromnu prednost u načinu kako se vode knjige. Zbog toga je danas takozvani paušalni obrt pritajena uzdanica hrvatskog gospodarstva. Paušalni obrt daje priliku svima da probaju svoje zamisli i proizvode plasirati na tržište.
Ali, krenimo redom. Na početku – nikad dovoljno upozorenja da su ovo sve samo moja glasna razmišljanja i iskustva, i to u ovom trenutku. Možda za koju godinu napišem tekst: zašto nikada ne pokretati paušalni obrt, ali zasada sam uvjerena u sve što ćete dolje pročitati. Lako je moguće da netko drugi ima drugačija iskustva. Međutim, nekako mi se čini da za samozaposlene slobodne plaćenike, ili kako već želite prevesti riječ freelancer, načelno vrijede ovi stavovi.
D.o.o. ili obrt? Ili možda j.d.o.o.
Ako se u vaše projekcije, želje i mogućnosti uklapa iznos koji ne prelazi 300.000 kuna u godini, pridružite se rastućoj vojsci hrvatskih paušalista.
Neću sad objašnjavati razlike između jednog i drugog. Ako imate velike prihodovne ambicije i namjeravate ubrzo zaposliti velik broj ljudi, birajte d.o.o. A gdje je nestao njegov mlađi brat, j.d.o.o.? Zaboravimo ga. Kao prvo, zato što d.o.o. izgleda ozbiljnije. Možda zvuči kao glupav razlog, ali smatrala bih to malim ulaganjem u brend. Kao drugo, zato što ćete ga ionako morati restrukturirati u d.o.o. po sili zakona za koju godinu, a onda će to biti malo veće ulaganje.
Danas svi mogu postati takozvani paušalisti, gotovo bez obzira na djelatnost pa je to odmah umanjilo popularnost j.d.o.o.-a za nove poduhvate. Razlozi kojih se sad mogu sjetiti zašto bi netko ipak otvorio j.d.o.o za “isprobavanje poslovne ideje”:
- zaposleni su negdje drugdje, a žele isprobati svoju poduzetničku ideju (u tom slučaju mogu voditi tu tvrtku bez da si osiguraju plaću)
- riječ je o start-upu koji se već unaprijed priprema za eventualnu prodaju tvrtke u budućnosti (i opet bi bio bolji odabir d.o.o.)
- za vratom im je jedno od prethodnih ugodnih poduzetničkih iskustava koje je završilo ovrhom i čiji dug državi još otplaćuju
Ali, vratimo se mi na freelancere koji žive od pružanja vlastitih usluga i takav im je i plan za budućnost. Ta su mi iskustva bliža. Dizajneri, ilustratori, prevoditelji, fotografi, turistički vodiči, općenito autori, programeri, treneri… Ako se u vaše projekcije, želje i mogućnosti uklapa iznos koji ne prelazi 300.000 kuna u godini, pridružite se rastućoj vojsci hrvatskih paušalista. Ako primijetite da je to ipak bio premali zalogaj i da možete vi bolje, zatvorite obrt i otvorite d.o.o. koji većina ljudi voli zvati “pravom firmom”.
Moj odgovor na gornje pitanje: kad su u pitanju freelanceri koji nemaju puno rashoda – obrt. Za sve ostale koji namjeravaju ubrzo zapošljavati ili računaju na velike poticaje: d.o.o.
Često se javlja još jedno zabrinuto pitanje na ovu dilemu… Ako si obrtnik, za sve odgovaraš svojom imovinom. Za one koje to brine, malo bolje istestirajte svoju poslovnu ideju i istražite tržište prije pokretanja posla. A onima koji su pomislili “od mog bicikla se neće baš naplatiti” – ne treba dalje obrazlagati.
Pravi ili paušalni obrt?
Zanimljiv početak poslovanja za svakog zagrebačkog obrtnika: za sve nas poslovanje u Republici Hrvatskoj zapravo počinje u Republici Peščenici!
Čuli ste o tom paušalnom obrtu, ali tako ga samo od milja zovemo. To je posve pravi obrt. Otvara se u nadležnom gradskom uredu. Ako ne znate kamo otići, nemojte guglati samo ured za gospodarstvo, nego i registar obrta jer tamo se trebate prijaviti. U Zagrebu je to, za veći dio grada, u Zapoljskoj ulici. Zanimljiv početak poslovanja za svakog zagrebačkog obrtnika: za sve nas poslovanje u Republici Hrvatskoj zapravo počinje u Republici Peščenici!
Čestitam! Već ste otvorili obrt, ali zasad još uvijek ne i paušalni obrt. Kad ste registrirali obrt prema proceduri, morate u svoju ispostavu porezne uprave prema mjestu stanovanja. Vrlo vjerojatno negdje u Vašem kvartu postoji Porezna uprava. Tamo se prijavite u registar poreznih obveznika (skraćeno: RPO). Ispunite obrazac RPO. Među svim ostalim podacima, koji vrijede i za druge, jednako prave obrte, pitat će vas kako ćete plaćati porez na dohodak. Stavite kvačicu na paušalno. I tek sada ste postali takozvani paušalist!
Kad budete izdavali račune, ni po čemu se ne razlikujete od obrta koji ne plaća porez paušalno. Kad budete izrađivali pečat, sve vrijedi kao i za obrte koji ne plaćaju porez paušalno. I jedan i drugi obrt su pravi pravcati obrti. Možda ćete vi čak platiti i više poreza na dohodak. Ali, uštedjet ćete na troškovima računovođe, ili svojem vremenu, jer vam je omogućeno da jednostavnije vodite knjige. Nećete si morati isplaćivati cijelu plaću, nego samo doprinose (što znači da ne morate zaraditi cijelu plaću svaki mjesec, a to će u početku olakšati stvari). Sve što primite na račun, porezna uprava će vidjeti. Na cjelokupan iznos plaćate porez, uz male iznimke poput pozajmica. Možda ste imali troškove poslovanja, ali zbog toga vam se neće umanjiti porez. Ali, zato ni vi ne morate službeno voditi rashode, nego samo promet po računu, zabilježiti što Vam je sjelo na račun i na osnovu kojih dokumenata (računa, ponude, ugovora). Blaženstvo za sve koji zaziru od knjigovodstva.
Dilema oko doprinosa i mirovine
Naravno, tu je ponovo jedna dilema: čekaj, čekaj, ali koliki su ti doprinosi? Plaćaš minimalno? Kolika će ti biti mirovina? Jedan dio čitatelja se opet grohotom smije. I zaista, gledajte to s vedrije strane – ako tako nastavite cijeli život, mirovina će vam biti dovoljno mala da je ni država neće moći ovršiti ako vam propadne posao i možda čak zadržite bicikl. Ako bude ovako samo koju godinicu i razrastete se u veliki biznis, a onda se samozaposlite u svojoj novoj “pravoj firmi” i dajte si poštenu plaću pa nadoknadite tu razliku.
Prijeđimo na stvar. Moj odgovor na gornje pitanje: paušalni. Na kraće vrijeme, za sve koji žele isprobati svoju ideju. Za uslužne djelatnosti, kakve obično smatramo freelancerskim, ovo može biti i sretno dugoročno rješenje.
Postoji i nekoliko važnih pravila koje ne smijete prekršiti da biste zadržali status paušalista. Ne smijete primiti više od 300.000 kuna u kalendarskoj godini. Pripazite, jer možda dobijete novce za neki projekt, ali i takve potpore se ubrajaju u primitke. Jedino se potpore HZZ-a za samozapošljavanje ne ubrajaju, koliko mi je poznato. I ne smijete biti u sustavu PDV-a.
Sustav e-građani olakšava poslovanje
Još jedna stvar koja nama paušalistima olakšava poslovanje (a time i život) je sustav e-građani.
Izvadite certifikat u bilo kojoj poslovnici Fine, preporučila bih s lozinkom koju generirate preko mobilne aplikacije, jer vam neće sve raditi ako odaberete neku slabiju zaštitu. Možete pristupiti poreznoj upravi i vidjeti točno stanje svog duga po kategorijama, ako vam je teško protumačiti koliko točno trebate platiti poreza, koliko eventualno kamata u kojem trenutku prema poreznom rješenju koje će vam u nekom trenu porezna uprava poslati. E-građani možete koristiti i za pripremu dokumentacije za otvaranje obrta.
Kad ovako preporučujem otvaranje takozvanog paušalnog obrta, to činim praveći se da greške u poreznim rješenjima, koje slijede nepravedne ovrhe, ne postoje.
Ipak, ne oslanjajte se u potpunosti na e-građani kod plaćanja obveza, to može biti samo pomoć. Svi se mi moramo dobro informirati o svojim obvezama i redovno provjeravati jesu li nam ih dobro obračunali. Nekad previše vjerujemo službama pa samo platimo što nam je rečeno. Ako primijetite grešku u obračunu, brzo treba reagirati i odmah pokrenuti postupak žalbe. Kad ovako preporučujem otvaranje takozvanog paušalnog obrta, to činim praveći se da greške u poreznim rješenjima, koje slijede nepravedne ovrhe, ne postoje. Međutim, čula sam za puno primjera gdje su obrtnici financijski stradavali jer ih se teretilo za krivi iznos. Tek nakon godina i godina mukotrpnog, upornog dokazivanja, uspjevali su se riješiti tog bremena i dokazati da su u pravu. Ako su uopće uspjeli. Svaki poslovni poduhvat, pa i ovaj oblik samozapošljavanja, nosi neke rizike. Volim vjerovati da vrstu rizika kao što su financijske kazne i krivo utemeljene naplate ipak nije normalno očekivati niti uvrštati u poslovni plan.
Je li paušalni obrt otvoren samo šest mjeseci godini?
Prezadovoljna sam što nisam nikada odabrala sezonski obrt, usprkos sezonalnosti posla turističkog vodiča, koji mi je u to vrijeme bio jedini izvor prihoda.
I ovo pitanje često čujem. To nije paušalni obrt, već takozvani sezonski. I paušalni obrt može biti sezonski pa još više smanjite troškove poslovanja (i mirovinu u budućnosti, ali u tim nastojanima niste usamljeni, i sama država se brine o tome). Doista ne morate imati otvoren obrt cijelu godinu – a to je idealno za sezonska zanimanja.
Postoji mogućnost da odaberete sezonski rad obrta i zatvorite ga u nekim periodima godine ako predviđate da tada nećete imati posla. Takav obrt može raditi najdulje šest mjeseci u godini. Onih ostalih šest ili više mjeseci sve su vaše obveze u mirovanju. Razmislite dobro o ovome. Je li vam posao doista toliko sezonalan? Zar se baš ništa ne događa izvan sezone i ne možete li bar nešto smisliti, možda nekakvu radionicu izvan sezone?
Odabir sezonskog obrta može biti dvosjekli mač
Zapitajte se, ako se dogodi da vam s neba padne neki poslić u periodu dok miruje vaše poslovanje, što ćete napraviti? Morate ga odbiti, ili nekako zastraniti. Ili brže bolje napraviti izmjene u registru (a to, iako je jednostavno, može potrajati i dva tjedna, a vi ne možete prikazati na računu da ste radili u periodu u kojem niste bili aktivni. Hoće li to vašem poslovnom partneru odgovarati?). Pa dobro, ali što ako je to stvarno samo jedan mali poslić… ili dva, tri najviše? Ne može li se to nekako drugačije naplatiti, isplati li se zaista držati obrt na čekanju?
Bit ću iskrena, u prvoj godini poslovanja, zaredala su mi se četiri mjeseca gdje su baš tako kapali poslići, da nisam uspjela zaraditi dovoljno ni za doprinose i poreze. Nešto sam radila, a doslovce ništa zaradila za život i još bila u minusu! To može biti veliko opterećenje i vrlo obeshrabrujuće iskustvo. Danas su mi neki od tih kapajućih poslića klijenti koji su se vraćali, ili me preporučili nekom drugom, pa se sve nekako izvrtilo i isplatilo.
Prezadovoljna sam što nisam nikada odabrala sezonski obrt, usprkos sezonalnosti posla turističkog vodiča, koji mi je u to vrijeme bio jedini izvor prihoda.
E, sada, ako me pitate – a što je s kategorijama poput samostalne djelatnosti, kućne radinosti, što s porezima ako radite negdje drugdje? – pravac Pešča, ili porezna, pitajte pa nam dojavite. Samo znam da sam ja ponosni paušalist, dio uzdaničkih borbenih snaga hrvatskog gospodarstva. Zasad.
Autorica: Iva Silla
Foto: Pixabay
Blog autorice Ive Sille uz suglasnost autorice prenesen je u cijelosti i predstavlja autoričina razmišljanja. Iva Silla poznata je kao zagrebačka kazivačica i autorica projekta Secret Zagreb.
