Mladić s osjećajima oklopnog transportera
Otkud su uostalom mogli znati koliko ih se bez posla prijavilo te 2001 godine nepoznatom "malom poduzetniku" na oglase. "Svi iznad 35 da odma' odu odavlen," rekao je mladi poduzetnik drsko. Medju onima koji su "odma otišli" bio je i moj otac. Mislim da nitko nikada nije povrijedio koliko taj neobrazovan i drzak mladić s osjećajima oklopnog transportera i danas već zavidnom reputacijom kradljivog i lazljivog morskog psa s rodijačkim vezama (podaci poznati šibenskoj policiji i da ponovim poreznoj upravi). Šibenik je, znate, grad u kojem se malo poduzetništvo da definirati s ovim sirovim ratnim došljakom.
Čast iznimkama koje ionako jedva preživljavaju, jer koliko god bili pošteni s državom i njenim porezom, plus krizni, teško da godinu mogu završiti pozitivno. Ali da bi neki od njih morali shvatiti da dvije tisuće kuna nije plaća nego socijalna pomoć koju daju za krvav rad - morali bi. Kako bilo, tamo u Šibeniku ionako ništa ne funkcionira, osim povremeno ljeti. .....
XY (podaci poznati MUP-u, Državnom odvjetništvu, predsjedniku države i njegovom najboljem prijatelju koji je s XY u rodijačkim vezama) jedan je mladić koji se izdaje za ozbiljnu osobu pa ga je kao takvu svojedobno zaposlio jedan mali poduzetnik. Za računovođu. Mali poduzetnik uredno podmiruje svoje radnike i državu. XY je prije tri ljeta bio odlučio da mu je pristojna plaća mala pa je pola milijuna kuna s malopoduzetničkog računa uz pomoć gospođice iz FINE naumio prebaciti izravno u svoj džep. Nije uspio jer je malopoduzetnička sekretarica slučajno vidjela da na računu nema novaca. Policija je po sluzbenoj dužnosti podnijela prijavu..... i da skratim ovaj dio priče, nakon tri godine suđenja, sutkinji je naglo bilo loše na dan kada je trebala donijeti presudu, a prije ove sretne nove godine Državno je odvjetništvo protiv XY povuklo kaznenu prijavu.
Država im pojede koliko i banka za kredit
Zovite ih, pozovite se na Zakon o informiranju, tražite bilo kakav papir da je svemu ovome tako - ne ide. XY ima upravo rodijake koji ne priznaju NE za odgovor. Epilog je ove price da se mali poduzetnik boji, želi nakon tri godine svoj novac na kojeg je banci uredno plaćao kamate i ne zeli nikave probleme niti medijsku eksponiranost. Jer vjeruje da u svima nama čuče Ivo Pukanić i Nino Pavić zajedno. S pravom, ako ćemo iskreno.
Priča treća
Njih dvoje su moji prijatelji i imaju dućan. Dobavljače plaćaju uredno, drzavu isto. Država im pojede koliko i banka za kredit jer niti jedni ni drugi ne razumiju da ako snize, prva poreze, druga kamate da će u njihov dućan ulaziti više ljudi. I ne samo njihov. Ali budimo realni, država i njeni službenici žive sasvim pristojno neka nam je predsjednica Vlade osrednja novinarka koja ne znam pise zajedno, a predsjednik države osoba koja kada ne zna odgovoriti na pitanje ispriča osrednji vic. O ministrima ne treba trošiti riječi. O opoziciji takodjer. Gospodin Zoran Milanović nema osjećaja za ljude pored kojih živi, a na malo poduzima tek kad zine u parlamentu.
Makar budimo iskreni, bilo bi bolje da šuti kada nema ništa pametno za reći. Što je uredno slučaj. Priča 309 tisuća nezaposlenih u ovoj zemlji je kanta za smeće. Tamo ima ambalaže i ako su dovoljno poduzetni zorom dobiju malo. Za kruh i mlijeko dnevno dovoljno.
p.s. svaka slicnost sa stvarnim ljudima ovom je prilikom namjerna!
Autor: Linda Miliša, Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
